Grad Križevci smjestio se na križanju prometnica koje povezuju regionalna središta: Zagreb, Koprivnicu, Bjelovar i Varaždin. Upravo jedna od asocijacija na ime grada, slučajno ili namjerno, upućuje nas na križanje putova pa je tako na ovom području još od antike i srednjeg vijeka bilo križište prometnih pravaca, a kroz Križevce je prolazila poznata cesta kralja Kolomana koja je povezivala panonske i jadranske krajeve. Razumljivo, cestovni pravci pogodovali su razvoju grada, jer je to bilo križanje trgovačkih i vojničkih cesta, kao i blizina feudalnih posjeda, kaptolskih, biskupskih i redovničkih. Dodatni doprinos svemu dala je i željeznička pruga prema Zagrebu i Budimpešti izgrađena 1870. godine, te prema Bjelovaru 1894. godine.

Križevci leže na 140 m nadmorske visine, na južnoj strani Kalničkog gorja i upravo zbog svog zemljopisnog položaja, zahvaljujući kojem ovo područje ima umjerenu kontinentalnu klimu s hladnijim zimama i toplijim ljetima, križevački kraj obiluje prirodnim ljepotama, turističkim potencijalima i kulturnim resursima. Plodne nizine pogodne za uzgoj raznih kultura i brežuljci podno gore Kalnik kao stvoreni za vinograde, klijeti i voćnjake, razlog su što je okolica Križevaca pretežito poljoprivredni kraj. Na prostoru od 263,72 km² živi 21.155 stanovnika, od čega 11.219 u samim Križevcima.

Križevci – dva grada u jednom

Križevci su jedan od najstarijih gradova u kontinentalnoj Hrvatskoj. U pisanim dokumentima prvi puta se spominju u jednoj ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Bele III. iz 1193. godine pod imenom Cris (Križ). Najistaknutije središte naselja tada je bio kastrum (utvrda). Sjeverno od ove križevačke utvrde ban Stjepan je organizirao novo naselje doseljenika (današnji Gornji grad) kojemu 24. travnja 1252. godine dodjeljuje povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada. Toga dana je ban Stjepan proglasio i uspostavio novi kraljevski grad u Križevcima davši ljudima koji u njemu stanuju iste sloboštine koje su uživali građani Griča i Novog grada Zagreba. Povelju bana Stjepana potvrdio je kralj Bela IV 16. kolovoza 1253. godine.

Dan Grada Križevaca obilježava se upravo 24. travnja, uz spomen na proglašenje slobodnoga kraljevskoga grada Križevaca 24. travnja 1252. godine.

Razvoj Donjeg grada bio je podređen funkciji kraljevske utvrde i bio je jedan od važnih središta zapadne Hrvatske gdje su održani i mnogobrojni sabori pa se tako Donji grad i ekonomski brže i snažnije razvijao. Početkom 16. st. Donji grad je bio gotovo dvostruko veći od Gornjeg grada. Iz jednog u drugi grad prolazilo se kroz sjeverna gradska vrata preko pokretnog mosta. Ostaci nekadašnjih bedema vidljivi su na završetku Zakmardijeve ulice i u neposrednoj blizini crkve sv. Križa.

Križevci su po svom geografskom položaju više u središtu stare Slavonije, odnosno Sjeverne Hrvatske, nego Zagreb ili Varaždin. Zato je ban često dolazio u Križevce, slušao stranke u parnici, donosio presude te izdavao druge odluke i spise. U Križevcima je često zasjedao sabor slavonskog, a kasnije i hrvatskog plemstva te raspravljao o poslovima i potrebama domovine, osobito o njezinoj obrani od Turaka.

Najpoznatiji sabor iz Križevaca je onaj iz 1397. godine. Na saboru su se sastali pristalice dviju protivničkih strana. S jedne strane nalazio se kralj Žigmund Luksemburški zajedno sa svojim pristalicama, a s druge ban Stjepan Lacković sa svojim. Na saboru je došlo do svađe među stranama, a sve je završilo velikim krvoprolićem. Tako je taj sabor dobio ime Krvavi sabor križevački.

Križevci su sve do 18. st. bili podijeljeni na dva dijela: Donji križevački grad i Gornji križevački grad. Kralj Sigismund dodijelio je 1405. godine Donjem Križevcu povlastice slobodnog kraljevskog grada. Istom poveljom dopušteno je tom dijelu da se ogradi bedemom.

Kada je 1614. godine Gornji grad počeo upotrebljavati isti pečat kao i Donji grad, izbili su dugotrajni sukobi i parnice. Kralj Leopold I. riješio je sukob tako da je Gornji grad morao u svojem pečatu stavljati jedan, a Donji grad dva križa. Bilo je to 1670. godine. No, sukobi time ipak nisu prestajali. Okončala ih je carica Marija Terezija 1752. godine ujedinivši Gornji i Donji Križevac u jedan grad koji od tada nosi ime Križevci. Iz iste godine potječe i grb Križevaca, simbolizirajući ujedinjenje Gornjeg i Donjeg grada.

Grb grada

Križ na grbu je prema imenu grada (latinski Crux, njemački Kreutz, mađarski Koros), a grb se može opisati ovako: na plavom polju dvije povijene ruke koje se drže međusobno, desna u srebrnom oklopu, lijeva u zlatnom rukavu i drže trostruki srebrni križ između dvije zlatne zvijezde u uglovima. Oklopljena ruka predstavlja vojnu upravu Gornjeg Križevca, a ona u civilnoj odjeći trgovački Donji Križevac. Grb je korišten, više-manje, neprekidno u različitom umjetničkom oblikovanju, osobito okvirnog ornamenta. Sadašnji, jednostavni oblik štita usvojen je početkom ’90-ih, kada je prvi puta usvojena i zastava.

Skip to content