Gradska munjara
Križevčani se mogu podičiti da je prva električna žarulja zasvijetlila u njihovu gradu nedugo nakon što je zasvijetlila prva žarulja u svijetu, davne 1912. godine. Građanima Križevaca, električnu svjetlost darovala je Gradska munjara Križevci. Spomenimo i kuriozitet da je Munjara od početka svog rada imala i telefon, s brojem 32, koji je u Križevce uveden i prije električne energije.
U Križevcima je pokrenuta inicijativa za elektrifikaciju grada za vrijeme gradonačelnika Pompera kada je 1911./1912. godine Gradsko poglavarstvo odlučilo o izgradnji gradske munjare. Raspisan je natječaj za njenu izgradnju i nabavu opreme. Na natječaju je najpovoljniji ponuđač bio «Ganz» iz Budimpešte i nakon sklopljene pogodbe, na teren je izašla Ganzova komisija, koja je ustanovila najpovoljnije mjesto za izgradnju munjare.
Sve potrebne kriterije za izgradnju munjare zadovoljavalo je mjesto na pola puta od Željezničkog kolodvora i groblja, sto metara od obale potoka Vrtlina. Naime, sto metara je bilo dovoljno da se zagrijana voda ohladi do utoka u potok, kako se ne bi naštetilo živom svijetu u potoku. Osim toga, pokraj odabranog mjesta za izgradnju munjare bilo je tresetište, koje je jamčilo stabilnost podzemnih voda. Mjesto predviđeno za izgradnju munjare nalazilo se u nizini, što je jamčilo zagušenje buke postrojenja.
Munjara se sastojala od strojarnice, prostorije za smještaj aku baterija i tornja za spremište nafte, koji je bio povišen tako da nafta prirodnim padom napaja strojeve. Spremište je bilo kapaciteta deset tisuća litara nafte, koja se dopremala u bačvama. Oko spremišta je bila voda kao izolator od promjena temperatura i kao zaštita od moguće eksplozije. U zgradi je još bila i mehanička radionica i tri stana za osoblje (u prizemlju za elektromontera i strojara, a na katu za upravitelja munjare).
U strojarnici su bila tri dizelska motora tvrtke Ganz, ukupne snage 120 KS i dva snage po 80 KS. Oni su pokretali tri dinamo stroja (približno 150 kVA). Tu su bila i dva agregata, snage od približno 8 KS svaki, koji su se napajali iz dinamo strojeva. Agregati su služili za punjenje akumulatorske baterije, koja je napajala gradsku mrežu prigodom popravljanja strojeva ili kada je bila mala potrošnja električne energije u gradu.
Kada je 1912. godine Gradska munjara Križevci počela proizvoditi električnu energiju, petrolejska javna rasvjeta zamijenjena je žaruljama s volframovom niti u fenjerima. Jedini upravitelj bio je Antun Horvat koji je upravljao njenim radom od 1912. do 1945 godine. Glavni strojar Munjare bio je Dragutin Novak. Dolaskom izmjenične struje, 1941. godine, ugasila su se postrojenja Munjare, a njen naziv promijenjen u „Gradsku munjevnu mrežu Križevci“. Danas je Munjara zaštićeni spomenik industrijske arhitekture.
OLYMPUS DIGITAL CAMERA 
